Ostati svoj

Facebook to je internet, jel da?!

Svašta nešto — Autor herbi @ 10:53
 

Ovih dana na ulicama Srbije možete čuti na svakom koraku reči kao što su : lajkovanje, šerovanje,postovanje. Ne, nije to nikakav novi talas uličnog jezika, ovo su reči koje se odnose na Facebook. Prvo ga je prepoznala i usvojila mlađa populacija, jer je interesantan, možeš za kratko vreme  svašta novo da naučiš, možeš da širiš krug poznanika i prijatelja, možeš da zaviriš u nove zemlje, kulture. Da li ?

   Internet ovih dana u Srbiji doživljava ekspanziju, samo ono što bi trebalo da nas  zabrine je na koji način. Da li vaši prijatelji, porodica znaju koje su prave mogućnosti Interneta ili im se sve svodi na korišćenje Facebook-a? Prema nedavnim statističkim podacima oko 3 miliona državljana Srbije ima nalog na Facebook-u, znatno više nego u susednim zemljama. Treba li ovaj podatak da nas ohrabri ili ne? Da li imate među poznanicima nekoga ko je otvorio mail samo da bi mogao otvoriti nalog na Facebooku? Hajde da na trenutak zaboravimo Facebook korisnike i osvrnemo se na kompletnu sliku interent scene kod nas.

Pojedinačni korisnici intereneta se povećavaju i to je svakako pozitivna promena.Do pre par godina ADSL interent je bio misaona imenica u ruralnim delovima Srbije,međutim danas je postao široko rasprostranjen i dostupan skoro svakom domaćinstvu. Ova činjenica utiče i na kvalitet interent scene, jer je lakše umrežiti se sa većim brojem ljudi, doći do mogućnosti da se odlične ideje iznesu na svetlo dana, dobiti sugestije i kritike pa samim tim i raditi na poboljšanju kvaliteta. Upravo zbog sve šire rasprostranjenosti interenta javlja se sve veći broj blogova raznovrsnih sadržaja, jača interent zajednica i stvara se atmosfera koja vas inspiriše da i sami počnete zauzimati mesto na internet klupi i učiti, čekati, posmatrati, vredno raditi dok jednog dana ne sazrete i uključite se u život zajednice, možda  baš u neku akciju kao što je ova proteklih dana pokrenuta od strane Istoka Pavlovića (www.istokpavlovic.com)  i  Milana Strongmena Jovanovića  (kolumnista dnevnih novina Kurur)  koja ističe da huliganstvo nema granica i da ga treba suzbiti ma gde počinjalo. Upravo kroz jednu ovakvu akciju možemo ispitati snagu zajednice, opipati njen puls i videti kako funkcioniše. U znak protesta protiv huligana i njihovog ponašanja posle utakmice održane na Spensu u Novom Sadu i haosa koji je nastao posle toga pokrenuta je ova akcija za samo par minuta, kako reče Istok. Akcija se veoma brzo proširila ne samo po Srbiji, već i po Bosni, Hrvatskoj i ostalim zemljama regiona.Da li je potrebno posebno naglašavati da je uspešnost ove akcije zavisila ne samo od osoba koje su je pokrenule već i od jačine interent zajednice. Upravo ovakve akcije pokazuju  mogućnosti koje nam danas pruža internet samo ako znamo da ih pravilno upotrebimo.

Bilo bi neodgovorno govoriti o kvalitetu intertnet scene a ne spomenuti tzv. „profesionalne korisnike“  koji se pojavljuju svakim danom u sve većem broju, pri čemu mislim na različite vrste kompanija koje shvataju i koriste prednosti društvenih mreža, te ih koriste kako za oglašavanje tako i za prikazivanje načina poslovanja, traženja novih kadrova ali i privlačenja novih korisnika bilo da su u pitanju uslužna ili proizvodna preduzeća , jer gledajući sa stanovišta potrošača lepo je kada svakog dana možete videti šta se dešava sa vašim omiljenim proizvodom ili kako banka čiji ste korisnik želi da vas sačuva kao klijenta. Posmatrano sa strane kompanije, pružaju vam se mogućnosti da komunicirate sa svojim klijentima, shvatite njihove potrebe i reagujete u vrlo kratkom roku. Postoji velika verovatnoća da komuniciranje kroz društvene kanale između kompanija i korisnika njenih usluga ili proizvoda može uticati na njeno kotiranje na berzi, odnosno na cenu akcija. No, o tome neki drugi put, to je zasebna tema.

 Da zaključimo, pred nama je još dosta posla na opismenjavanju nacije po pitanju upotrebe interneta, iako su već sada vidljivi pomaci. Članovi interent zajednice Srbije u ovom cilju žele i trebaju da se udruže i naprave još značajnije pomake nego danas, a verujem da će se i kretati u tom pravcu, jer nema lepšeg osećaja nego znanje preneti drugima.

 

Za kraj evo i jedne šaljive podele Laughing

 

  Korisnike intereneta kod nas možemo podeliti na sledeće:

-              Facebookaši : kategorija osoba koja interent poistovećuje sa Facebookom

-             Youtubaši : korisnici koji provedu barem 5 sati dnevno gledajući klipove na YouTubu

-   Profesionalci : u ovu grupu spadaju osobe koje znaju moć i drugih društvenih mreža,te su aktivni korisnici i Twittera,Google+,LinkedIn-a i koriste svaku moguću priliku da vam to natrljaju na nos te vas prosto bude sramota ako nemate nalog na svakoj mogućoj mreži i aktivno ga ne koristite, i ne samo to nego stičete utisak da oni osim što se aktivno koriste svim mogućim društvenim mrežama stižu i imate zavidne karijere koje se dešavaju u realnom svetu. Prosto vam dođe da se zapitate da li oni to plaćaju nekog samo da im postuje na svim nalozima?!

-          Igači : poseba kategorija korisnika Facebook-a koja ga koristi isključivo za igranje igrica i osim toga internet je glupost za njih.

 

 


Kako da iskoristite društvene mreže u potrazi za poslom?

Svašta nešto — Autor herbi @ 08:43

 

   Verujem da je na ovu temu napisano veći broj članaka,no ja htedoh da vam kažem iz ličnog iskustva kako možete pokušati da iskoristite svoje prisustvo na društvenim mrežama (Twitter,Facebook,LinkedIn)  u potrazi za poslom.

Da krenem redom:

Twitter - verujem da većina vas zna šta je i kako funkcioniše, u slučaju da još niste aktivni korisnik evo korisnog linka za vas, pisao je Istok Pavlović ,veoma jednostavno samo probajte, u početku se možda baš nećete snaći odmah ali vremenom postane sastavni deo dana.

 Nego,kako može pomoći?

Prvo,tamo možete pronaći dosta ljudi koji postuju oglase samo treba obratiti pažnju na #posao hastag,te na taj način možete dobiti informacije u realnom vremenu,a ne za 5 dana kada izađe u nekim dnevnim novinama ili slično....

Drugo, ako želite da se bavite na primer marketingom,prodajom,PR, programer ste ili već nešto slično na Twitteru možete pronaći interesante ljude iz vaše oblasti te početi da ih pratite i naučiti dosta toga iz njihovih tekstova na blogu,linkova koje oni preporučuju itd.

Treće, znam dosta ljudi koji Twitter samo posmatraju,bukvalno posmatraju. Ovaj tip "korisnika" voli da gleda šta se tamo dešava,ko šta postuje,interesantni su im određeni ljudi,na ovaj način kažu "žele da budu u toku sa dešavanjima" ali nikada nisu tvitnuli ništa,ama baš ni jednom. E sad,poenta Twittera je da budete vidljivi pogotovo ako na taj način želite da vas neko primeti i možda eventualno preporuči nekom za određeni posao. Što prosto znači TVITAJ!

U početku verovatno će vam biti malo čudno dok se ne naviknete da treba sve da sabijete u 140 karaktera ali ubrzo će postati verujem jedan od vaših omiljenih načina iskazivanja onoga što imate da kažete!

 E sad,ono o čemu morate da vodite računa je da ako želite da koristite nalog samo u određene svrhe onda nemojte da tvitate svašta.

Na primer,moj nalog  je privatnog karaktera.Osim što pratim oglase ja njega koristim i da iskažem emocije,pronađem savet,istažim mogućnosti za neku dobru knjigu ili literaturu,tražim preporuke ili slično, a ponekad jednostavno komuniciram sa ljudima eto tako jer želim.

Poenta: Twitter može biti korisno oruđe u traženju posla ako znate pravilno da ga koristite. 

Facebook verujem da većina vas koji ovo čitate imate otvoren profil na Facebooku,kao i da većina vas je nekad, negde već pročitala tekst o tome na koji način koristit profil kvalitetno.Ja bih vam samo napomenula par stvari:

- nemojte postovati ono što će za 5 minuta,sat vremena ili deset dana delovati smešno ili glupo;

- kad postujete ako niste zaposleni ili niste u nekom privatnom biznisu vodite računa o tome da jednog dana će neki poslodavac možda doći u situaciju da pregleda vaš profil pa će ona slika iz kafane gde ste mrtvi odvaljeni od života sa polu zakopčanim pantalonama značajno da ugrozi vaše izglede za zapošljavanje, a bogme i vašu reputaciju u firmi jednog dana ako postanete neki od šefova;

- ako ste tužni,usamljeni,ceo svet vam se raspada idite u kafanu, na živu muziku, pozovite prijatelje pa njima kukajte (zato i služe Laughing) nemojte to objaviti da vidi svih vaših 1670 "prijatelja" na FB, možete doći u situaciju da vas neko lepo unsubscribe a možda inače imate nešto lepo i pametno da kažete nego vam se omaknu i ovi patetični statusi malo češće;

- ako igrate igrice napravite sebi listu,grupu ljudi koji takođe igraju igrice i nemojte smarati ostale ljude.Ja ih igram i razumem vas u potpunosti, ali oni koji ne igraju nema potrebe da vas brišu iz prijatelja ili blokiraju jer ste ih smorili. Oni koji ne igraju : BLOKIRAJTE! 

Facebook se sve češće i češće menja pa vodite računa da pratite promene,štitie svoji privatnost i ne pravite gluposti Smile

Facebook to vam je samo jedan jako dobar adresar sa slikama i podacima o ljudima,privatnim podacima. Kada ga shvatite na pravi način može vam doneti mnogo toga lepog, a ako ga ne shvatite može vam doneti i po koju nevolju.

LinkedIn ovo je mreža koja se kod nas u Srbiji najmanje koristi. Odgovor na pitanje zašto po meni leži u sledećem: ovo je profesionalna mreža.

Ne mislim da imamo malo profesionalaca već naprotiv,ali profil na Linkedinu treba da vam bude profesionalan. 

Ovo je jedan,po meni,odličan profil,a kada vidite čime se Jasmina Krstic - Latinovic bavi shvatićete koliko to znači njenom poslu.

Na sličnu temu je pisala i Sandra Zmua čije inače mišljenje veoma poštujem,te i vama preporučujem.

Takođe evo i par tekstova koji govore o sličnim temama:

Kako zapošljavati preko LinkedIna i Facebooka? 

Kako LinkedIn pomaže u Biznisu? (za one koji žele da se samozaposle) 

i malo šale za kraj Kako izgleda idealan profil radnika?

Verujem da ću još pisati o zapošljavanju,pa eto onda do čitanja.

 

 


Sopstveni domen

Svašta nešto — Autor herbi @ 11:19

   

 

 

         Samo da vam svima javim od sada sve tekstove vezane za prodaju o kojoj toliko želim da pišem možete čitati na mom blogu

           http://djurovski.com/

Unapred moram da se izvinem zato što nema puno tekstova (ima samo jedan) ali u fazi sam pripreme još par i nadam se da ću u međuvremenu uspeti i da savladam wordpress (nije teško ali zahteva vreme kog je sve manje ),te da će blog iz dana u dan postati sve zanimljiviji i korisniji!

Hvala svima koji su me pokrenuli da konačno uradim ovu stvar! 


Crna ekonomija

Svašta nešto — Autor herbi @ 10:11

 

 

     Ovih danaslušam mnogo o sivoj ekonomiji,u novinama pišu,na televiziji pričaju. Sve priče počinju sa "U Srbiji ima toliko i toliko prodavaca na crno,siva ekonomija i dalje cveta ..." i slično.

Osećam moralnu potrebu i veliki bes ( ne tugu,ne razočarenje već baš baš bes) iz kojih proističe ovaj tekst.

Kažu prodavci ne plaćaju porez,ok.Hajde da krenemo iz početka.

Da li znate da postoji 2 miliona ljudi koji rade na pijacama u Srbiji.Neka mi neko kaže da li za te ljude postoji šansa da se zaposle na nekom drugom radnom mestu? Ne znam da li ste obratili pažnju na strukturu ljudi koji prodaju na tezgama,da li ste obratili pažnju na to koliko godina imaju.

Ja jesam i to zato što iz prve ruke znam kako to izgleda i ko su ti ljudi.U velikom broju slučajeva to su ljudi koji imaju preko 40 godina,to su ljudi koji imaju završene srednje škole,to su ljudi koji su došli iz nekih svojih rodnih krajeva (izbegli) i snalazili su se kako su znali i umeli.

Da li poznajete nekoga ko radi na pijaci,sigurno imate neku babu,strinu,tetku,ujnu.Pitajte je. 

Da li su oni krivi što ne mogu da nađu posao na nekom boljem mestu? Ne verujem.

Kada vi kao kupac gledate oni sa pravne strane gledano stvarno ne plaćaju porez,ali samo porez na ono što prodaju.

Hajde da pogledamo drugu stranu tog posla.

Prvo,plaćaju porez na robu koju kupe. Uzmimo za primer  da prodaju veš proizveden u Arilju i čarape proizvedene u Beogradu, majice i dečije dukseve proizvedene u Pančevu.

Plaćaju porez onom od kog su kupili iz Arilja,Beograda,Pančeva.Plaćaju porez jer kupuju robu od njega.

Drugo, plaćaju zakupninu tezgi na kojima stoje.To u većini slučajeva plaćaju nekoj vrsti Javnog komunalnog servisa odnosno kompanije (Tržnica Novi Sad ili nešto slično).Samim tim što i robu nabavljaju od nekoga ko u 90% slučajeva radi na buvljaku oni plaćaju i njegovu tezgu (kroz cenu nabavne robe).

Treće, ne plaćaju radni staž.Pa ne bih rekla.Plaćaju sigurno bar jednom čoveku u slučaju da rade svaki dan na pijaci i svako sebi ako je vlasnik tezge,što znači plaćaju,na ovaj ili onaj način.

Ovo sve do sada navedeno je važilo samo za one koji rade u gradovima i koji rade na pijaci svaki dan.

Hajde da pogledamo šta je sa onima koji rade po selima.

Ne znam da li ste upoznati sa činjenicom da na selima postoje pijačni dani,obično jedan dan,eventualno dva.Pijaca traje oko 3 sata.Većina ljudi ide na različite pijace koje su mu blizu pa se dešava da je svaki dan u drugom mestu.Uzmimo da menja 4 mesta u toku jedne nedelje.To znači da plaća četiri zakupnine tezge,četiri pijačarine u različitim mesnim zajednicama,da troši mnogo više goriva (benzina,nafte,plina) a trošeći sve to plaća neki porez.

Da ne pričam o tome da radi na otvorenom,u većini slučajeva bez krova nad glavom i da je na pijaci i kad je minus 15 i plus 40,da pada kiša veoma često na njega,sneg,led,pa sunce.Da duva vetar,evo kao što danas duva u olujnim udarima,a oni znaju da ako ne budu stojali na tom vetru nemaju čak ni čemu da se nadaju.

Mislite li da je ta osoba zaradila milione na pijaci i obogatila se od toga?

Ja ne!

Mislite li da ti ljudi vole da rade to što rade? Ja ne! Nemaju drugog izbora,to im je sredstvo da plate struju,telefon,porez,komunalije,možda čak i kiriju,da pošalju svoju decu u školu i da ta njihova deca jednog dana ne moraju da rade to isto što i oni.

Šta mislite kako se osećaju kada shvate da i ako su školovali svoju decu,ona se vraćaju na istu tu tezgu?

Verovatno veoma razočarano,u sistem,u život,u državu u kojoj žive,u pravdu i zakone.

Jeste,deo su sive ekonomije pravno gledano,samo što mislim da je njihova ekonomija više crna nego siva.

To je samo moje mišljenje.... Zakoni kažu drugačije,zakoni u zemlji koja je bila i ostaje tlo na kom vlada haos i ludilo bezakonja.  


Novogodišnje odluke

Svašta nešto — Autor herbi @ 20:07

 

         Prvi je Januar,odluke je trebalo doneti još pre Novogodišnje večeri,ali ja nisam htela da mislim o tome šta me čeka,već da se prepustim i uživam u odmoru ....

 Sada je počela ova 2011.godina za koju kažu da će biti jedna od najtežih u prethonih ne znam ni ja koliko... Ja neću da bude tako i neću da dozvolim da bude tako...Biće onako kako budem želela ja to pouzdano znam.Nema šanse da progutam te fore kao biće kako biti mora i slično.Držim se toga da sami utičemo na svoj život,pa samim tim evo i mojih odluka za ovu godinu:

 

      - Želim da budem bolji čovek,bolja sestra,kćerka,prijateljica...

      - Želim da imam više posla nego u prethodnoj godini,te ću se truditi da tako i bude,

      - Biću opuštenija,komunikativnija,vrednija,tačnija i preciznija,

      - Biću mudrija,pametnija,tolerantnija,promišljenija.

      - Biću veselija,

      - Lakše ću određivati svoje ciljeve i bolje ću se fokusirati na njih,

      - Biću manje plašljiva,manje zavidna,manje lenja,manje ljubomorna,

      - Suočavaću se sa problemima brže i lakše i spremnije,

      - DIPLOMIRAĆU

      - Biću jasnija u svojim zahtevima i bolja u ispunjavanju istih.

 

  Imam ja još odluka ali bojim se ako ih sve napišem neću uspeti da ih ispunim,ako i od ovih ispunim 50 % u potpunosti biću prezadovoljna.

 Nadam se da i vi imate svoje odluke i da neće potrajati do 6.Januara Laughing

 U svakom slučaju,izveštavaću vas kako napredujem!

 Vama svima želim da budete srećniji  i zadovoljniji nego prethodne,da se radujete sitnicama i svakog dana bar po 10 minuta uživate u stvarima koje vas ispunjavaju .

  SREĆNA VAM NOVA 2011.Kiss 

 

 

 

      

 


Mojoj majci

Svašta nešto — Autor herbi @ 20:46

    Ovo je post za moju majku,za jednu divnu ženu,za borca.
 
 Želim da joj se javno zahvalim za sve sto je ikada uradila za mene i nasu porodicu.Danas joj je rođendan, pedesetpeti po redu, a i dalje se raduje životu,ljudima i sitnicama kao da ima 15.
  
 Volela bih da njena snaga pređe na mene,volela bih da je to što će da mi ostavi u nasledstvo.
 Ne poznajem nikoga osim nje ko se i dalje iskreno od srca i kao malo dete raduje sitnicama,kao što se raduje ona.Ne poznajem osobu od pedeset i pet godina osim nje  koja skakuće od sreće kada za rođendan dobije čokoladu i jednostavan poklon.Ne poznajem nikoga ko toliko nesebično daje i ko ne očekuje ništa za uzvrat,osim nje.
Ne poznajem nikoga osim nje  ko je u stanju da sve oprosti i zaboravi,ali iskreno bez trunke pretvaranja i zlobe.
 Ne zato što je moja majka,već zato što je takav čovek,zato što je bila uz mene uvek i što je znala i pre mene šta mi godi i šta mi treba,i to ne samo pre mene već pre svih nas.
 Zato što je znala da nas usmeri,zato što je znala da od nas napravi ljude i zato što je znala da nas oblikuje da verujemo u prave vrednosti i dobrotu čoveka,zato je volim još više.
 Zato što je svesna svojih i mojih mana i zato što zna kako da na kraj izađe sa tim,zato što uvek ima strpljenja,zato je volim još više.
 A nije da nije propatila i mučila se u životu.Osetila je na svojim leđima svakakve muke.
Uvek se žrtvovala i uvek je bila ne samo vrat porodice već veoma često i glava i vrat i celo telo.
 Stvarno je najbolja i to ne zato što je moja.
 
 Mama želim da još bar 55 rođendana proslaviš sa mnom.Volim te puno. 
 

Slobodna tema

Svašta nešto — Autor herbi @ 12:31

 
            Danas sam baš u fazonu pisanja na slobodnu temu... Može mi se ovo je moje parče neta,može mi se jer ja pišem a nek čita ko hoće!Ko neće baš i ne mora,nek preskoči.
  Mislim da sam pozitivan čovek,a kao takva trudim se da podelim svoju pozitivnost sa drugima.U svakoj nevolji i lošem dešavanju trudim se da izvučem nešto pozitivno,trudim se da naučim lekciju.Nekad mi se desi da skliznem,da krenem pogrešnim putem i šta se dešava tada? Pitam ja vas sve koji ćete čitati ovo što žvrljam.
  Odgovor je sledeći,da se ne mučite previše,jer bi mogli realno da razmišljate par sati i više dana...Dešava se da nema tih pozitivnih misli i energije koje ja upućujem drugima da se vrate.Pitam se gde su nestali?Pitam se da li drugi primaju to što ja šaljem?Pitam se ko će mene da pridrži po ovom vremenu da ne skliznem duboko?
  Mislila sam da sam našla jaku mušku ruku voljnu da me pridrži.Nisam ja neka njanjava žena koja se stalno nešto kmezi i izvoljeva.Nisam i nikada neću biti.Možda je to moja greška.Možda treba da postanem.
  Mislila sam da napokon mogu da se opustim i uživam u tome da budem zaljubljena i sretna.Mislila sam da je svestan šta ima pored sebe.
  E pa,da vam kažem loše sam mislila.
  Nema ga.Prvi problem,prva svađa,prva moja nesigurnosta od njega samo ostade po koja poruka u telefonu.
  Neka,nije mi žao.Nemojte pogrešno da razumete,ne žalim ja za njim.Nikako.Ja žalim za vremenom koje sam potrošila uzalud,ja žalim što sam dopustila da mi zamaže oči slatkim rečima.Žalim što sam mislila da sam ovaj put dobro procenila.
  Neću dalje da žalim.
  Dosta je.
 
 A možda samo želim da vam kažem da uvek ima za nečim da se žali ako želite.Možda želim samo da vam kažem da uzalud trošim energiju misleći o tome šta je bilo.
  Ipak,možda samo želim nešto da kažem,makar šta,samo da kažem.
  Ne znam. 

Alo bre roditelji!

Svašta nešto — Autor herbi @ 16:09

   Pre neki dan stojim u redu i slusam dve gospođe kako pričaju o problematici drage im dece.
Problematika je sledeća:
 
 deca su u nekim godinama između 25 i 30 nije bitno kog pola,
 završili su škole ili su pri kraju,
 nemaju stalan posao,ovaj koji imaju ne donosi dovoljno novca za "sređen" život,
 žive sa roditeljima...
 
 Slušam ja priču,nije da hoću već jednostavno ne mogu da ne čujem,toliko su glasne i mislim u sebi "Čekaj malo bre,pa ja sam kao ta njihova deca" jel ovde neko lud,pitam se?
 Naime,sudbina njihove dece je u standardni slučaj većine mojih vršnjaka osim onih koji se nisu poudali i poženili odmah posle srednje škole,a to je sledeće:
- roditelji nam zalaze u kako moja mama sama kaže "pasje godine" koje objašnjava na sledeći način :" Ja sve hoću da uradim i da stignem al ne mogu pa mi ostane samo da režim,izdaje me snaga"  
-verovatno,kao ni ja,ne zarađuju dovoljno novca da bi živeli samostalno,pa da se viđaju sa napred pomenutim roditeljima samo vikendom,
-škole su im pri kraju ili su ih završili ali i dalje ne mogu da pronadju posao koji će im omogućiti ovo napred,
-ulaze u godine kad treba da razmišljaju o sopstvenoj porodici pa ih od toga još više hvata muka i boli glava,jer ne znaju šta će i kako će,
-niko ih nije zaposlio preko veze pa da sad tamo negde u državnojh fotelji ne rade ništa po ceo dan pa kad dodju kući s posla nije im ni do svoje glave a ne do slušanja pridika napred pomenutih roditelja kako su oni u njihovim godinama imali već ... (nekoliko dece,kuću na pola izgrađenu,kredit za stan-kuću,auto i 10 godina radnog staža)
 
Mislim se ja nešto,nije im bilo lako,al nije ni nama.
Kao da ja ne bih volela sad da imam mogućnosti da podignem kredit i kupim stan, makar i od 28 kvadrata,kao da ja ne bih volela da mogu da planiram porodicu za godinu,dve ili da već imam svoju,kao da mi svi ne bi smo voleli da nam malo sjašu svi sa glave kad dođemo mrtvi s posla i ne pitaju nas "Šta je s tobom?Što si stalno tako nervoza/nervozna?"...
 Svašta bi ja nešto volela.
Do ukidanja viza moja njuška je videla samo Mađarsku i Rumuniju i to onda kad je trebalo da se ponovimo za školu u doba kad je to bilo moguće.Ne volim ja da idem negde na more van CG,ne ne,nikako!
Ne volimo mi svi da idemo na zimovanje,na vikende kojekakve sa svojim momcima/devojkama,ma kakvi,ne volimo nikako. 
 
Roditelji,ako vam je dete u periodu između 25. i 30. godine,još živi sa vama i pri tom nije lenčuga i radi,zapitajte se se malo,stavite prst na čelo i pustite ga kad dođe s posla,nervozan,umoran,kad vidite da mu je gazda skako po živcima ceo dan,pustite ga možda razmišlja da li će moći za Novu Godinu da priušti sebi odlazak na doček ili će umesto toga da kupi poklone vama i onima koji su mu dragi.
Neka ga,nek ćuti,kad bude imalo nešto značajno da vam kaže samo će.
 
Eto toliko dragi roditelji. 

BlogOpen iz ugla volontera

Svašta nešto — Autor herbi @ 17:51

           Namerno nisam htela da napišem post ranije,dok se malo ne stišaju strasti u glavi i srcu.U proteklih nekoliko dana od završetka BO svi pišu samo o tome,stavljaju slike,snimke što na fejsu što na twitiju (twitter) i ja svaki put sve pročitam i pregledam,trudim se da zabeležim u glavi zapažanja ljudi koji su bili učesnici i koji su na kraju krajeva platili da dođu tamo,vide nešto pametno i nauče nešto novo,sretnu se sa dragim im ljudima.Možda je sad pravo vreme da napomenem da je meni ovo bio PRVI put da u čestvujem u ovakvoj vrsti skupa,seminara,nazovimo ga po želji čitalaca.Prvi put i to u ulozi volontera,znači pripala sam grupi ljudi koji su tu da urade deo posla koji im je namenjen i da se potrude da sve proteče u najboljem redu,da svi budu zadovoljni i srećni,da im bude lepo ta dva dana.Iskreno govoreći,po malo sam se plašila zato što je sve to za mene ne poznat teren,ali sam se potrudila i dala 100 posto od sebe da uradim sve što je u mojoj moći da svi budu zadovoljni.To nije ni malo lak posao,mogu slobodno da kažem to sad kad je sve prošlo i stišalo se.
   Posao je,mogu vam reći,proleteo u ta dva dana!Ništa,ali ništa mi nije bilo teško pored toliko pozitivne energije koja je vladala ova dva dana.Na jednom mestu toliko nepoznatih,za mene,ljudi a istovremeno toliko dragih! Još u petak me je uhvatila euforija zahvaljujući Mariji (@drveni advokat ) koja nas je sve zarazila dobrim raspoloženjem i iščekivanjem onoga što tek predstoji.
Kada sam shvatila da se svi ti ljudi poznaju preko Fb ili preko tvitija (volim tako iz milošte da kažem) i da su toliko neposredni,dragi,ispunjeni pozitivnom energijom,zaboravila sam na moju ranjenu nogu (@dadica :) )i na štikle,na umor od prethodne nedelje,ma na sve sam zaboravila!
Nisam stigla da poslušam sva predavanja tada,ali sam ih zato naknadno poslušala i shvatila da to što sam nastavil da blogujem posle pauze i na taj način dajem sebi oduška ima stvarno nekog smisla.
  Shvatila sam takođe i da bih volela da pređem na ozbiljnije blogovanje i bacila se na ideju o sopstvenom blogu,pa krenula da maštam kako ću sve to da uradim i kako će to da izgleda i hoću da znate samo,svečano obećavam evo sad da hoću!
  Iznenadilo me je i to moram priznati,da čak i oni kojima je posao da budu na BO iskreno uživaju u druženju i ćaskanju sa nama koji smo tu iz čiste želje.
  Nisam stučnjak i ne bih da komentarišem kvalitet predavanja i ostalo,jednostavno se ne osećam dovoljno zrelom u blogerskom smislu za tako nešto,jer ima ispred mene još dosta toga da naučim pa tek onda da pričam.To me naravno ne sprečava da se svima zahvalim što su bili sa nama tog vikenda u našem prelepom Novom Sadu i što su mi pružili volju i zalet da i dalje pišem!
   Samo ću na kraju reći i to da je vrhunac moje sreće bio kada sam dobila pohvalu za svoj rad! Ma, ni jedna novčana nagrada nije mogla da zameni reči drage Tatjane (@mooshema),naravno da joj se puno puno puno zahvaljujem na tome! Takođe želim da se zahvalim i mojim "ratnim saborcima" volonterima i Čika Lazi,čoveku koji je na mene ostavio veoma jak utisak finog gospodina i čoveka pravih vrednosti,a mnogi od vas ga verovatno nisu ni primetili,što i jeste njegova draž! 
  Hvala vam svima puno i nadam se da ćemo se družiti i dalje,ovo jeste moj prvi Bo ali ne i poslednji to vam obećavam! 
 

Parking mesto sa oznakom za invalide

Svašta nešto — Autor herbi @ 20:40

  

  Poštovani moji čitaoci,obraćam se vama i svim vozačima uopšte! Dođoh na ideju da moj blog iskoristim i ukažem na neke sitnice u svakodnevnom životu osoba sa invaliditetom budući da u mojoj porodici postoji jedna takva,meni veoma draga... To nije jedini razlog,drugi je što sam i sama u svakodnevnom kontaktu sa invalidnim licima ili kako mi to kažemo OSI,jer sam PR jednog udruženja...

  Ovaj put bih skrenula pažnju na jednu jako jednostavnu stvar a veoma bitnu... Parking mesto,znate ono obeleženo sa žutim čikom u invalidskim kolicima... E upravo to mi je danas zapalo za oko.. Iako i sama vozim kola koja imaju nalepnicu i registrovana su na osobu koja može da koristi ovo privilegovano mesto ja ga lično nikad ne koristim,al stvarno nikad! Ni kad je najveća gužva u gradu ni kad ću se zadržati samo 5 minuta... Razlog je vrlo jednostavan... Znam da nekome možda to mesto stvarno treba! Zato molim i vas... Obratite malo pažnje,ako ne zbog tolerancije i zbog onog što to parking mesto predstavlja a onda zbog toga što ako nemate nalepnicu a parkirani ste na označenom parking mestu i naiđe neko kome npr. to mesto po zakonu i pripada on zove "Pauka" i vaša kola odoše pa pa! Naravno sve to bez obzira što se nalazite na parkingu! Eto,nek vam to,ako ne šta drugo,bude dovoljan motiv... Sada su cene kazni za nepravilno parkiranje poprilično visoke pa razmislite.... 


1 2 3  Sledeći»

Powered by blog.rs