BlogOpen iz ugla volontera
Namerno nisam htela da napišem post ranije,dok se malo ne stišaju strasti u glavi i srcu.U proteklih nekoliko dana od završetka BO svi pišu samo o tome,stavljaju slike,snimke što na fejsu što na twitiju (twitter) i ja svaki put sve pročitam i pregledam,trudim se da zabeležim u glavi zapažanja ljudi koji su bili učesnici i koji su na kraju krajeva platili da dođu tamo,vide nešto pametno i nauče nešto novo,sretnu se sa dragim im ljudima.Možda je sad pravo vreme da napomenem da je meni ovo bio PRVI put da u čestvujem u ovakvoj vrsti skupa,seminara,nazovimo ga po želji čitalaca.Prvi put i to u ulozi volontera,znači pripala sam grupi ljudi koji su tu da urade deo posla koji im je namenjen i da se potrude da sve proteče u najboljem redu,da svi budu zadovoljni i srećni,da im bude lepo ta dva dana.Iskreno govoreći,po malo sam se plašila zato što je sve to za mene ne poznat teren,ali sam se potrudila i dala 100 posto od sebe da uradim sve što je u mojoj moći da svi budu zadovoljni.To nije ni malo lak posao,mogu slobodno da kažem to sad kad je sve prošlo i stišalo se.
Posao je,mogu vam reći,proleteo u ta dva dana!Ništa,ali ništa mi nije bilo teško pored toliko pozitivne energije koja je vladala ova dva dana.Na jednom mestu toliko nepoznatih,za mene,ljudi a istovremeno toliko dragih! Još u petak me je uhvatila euforija zahvaljujući Mariji (@drveni advokat ) koja nas je sve zarazila dobrim raspoloženjem i iščekivanjem onoga što tek predstoji.
Kada sam shvatila da se svi ti ljudi poznaju preko Fb ili preko tvitija (volim tako iz milošte da kažem) i da su toliko neposredni,dragi,ispunjeni pozitivnom energijom,zaboravila sam na moju ranjenu nogu (@dadica :) )i na štikle,na umor od prethodne nedelje,ma na sve sam zaboravila!
Nisam stigla da poslušam sva predavanja tada,ali sam ih zato naknadno poslušala i shvatila da to što sam nastavil da blogujem posle pauze i na taj način dajem sebi oduška ima stvarno nekog smisla.
Shvatila sam takođe i da bih volela da pređem na ozbiljnije blogovanje i bacila se na ideju o sopstvenom blogu,pa krenula da maštam kako ću sve to da uradim i kako će to da izgleda i hoću da znate samo,svečano obećavam evo sad da hoću!
Iznenadilo me je i to moram priznati,da čak i oni kojima je posao da budu na BO iskreno uživaju u druženju i ćaskanju sa nama koji smo tu iz čiste želje.
Nisam stučnjak i ne bih da komentarišem kvalitet predavanja i ostalo,jednostavno se ne osećam dovoljno zrelom u blogerskom smislu za tako nešto,jer ima ispred mene još dosta toga da naučim pa tek onda da pričam.To me naravno ne sprečava da se svima zahvalim što su bili sa nama tog vikenda u našem prelepom Novom Sadu i što su mi pružili volju i zalet da i dalje pišem!
Samo ću na kraju reći i to da je vrhunac moje sreće bio kada sam dobila pohvalu za svoj rad! Ma, ni jedna novčana nagrada nije mogla da zameni reči drage Tatjane (@mooshema),naravno da joj se puno puno puno zahvaljujem na tome! Takođe želim da se zahvalim i mojim "ratnim saborcima" volonterima i Čika Lazi,čoveku koji je na mene ostavio veoma jak utisak finog gospodina i čoveka pravih vrednosti,a mnogi od vas ga verovatno nisu ni primetili,što i jeste njegova draž!
Hvala vam svima puno i nadam se da ćemo se družiti i dalje,ovo jeste moj prvi Bo ali ne i poslednji to vam obećavam!
5 Komentari |
0 Trekbekovi
Vrlo rado,ali nesto nece i ne znam zasto nece,ako moze pomoc :) ako ne to je jedan vise razlog da idem na svoj blog :)
Autor herbi — 19 Okt 2010, 13:41
Vrlo rado,ali nesto nece i ne znam zasto nece,ako moze pomoc :) ako ne to je jedan vise razlog da idem na svoj blog :)
Autor herbi — 19 Okt 2010, 13:41
Meni je mnogo drago sto sam te upoznao i malo se drusio sa tobom i sa sjajnom ekipom ljudi koji su mi omogucili da se osecm fenomenalno.
Molim te da blogujems ali i da promenis pozadinu jer se tesko cita ovako, bole oci...
Radujem se narednim druzenjima!!
Deka
Autor Deda — 18 Okt 2010, 20:01
Blog ti pomog'o! Sve naj naj :))
Autor Srdjan — 18 Okt 2010, 10:28
Evo, i javno da kažem IZVINI, stvarno sam te slučajno ranila :)
I meni je ovo bio prvi (a sigurno ne i poslednji)#blogopen i jako sam srećna jer sam upoznala mnogo pozitivnih ljudi, a među njima i tebe. Volonterski duh je čudo, i super je što smo uspeli svima da omogućimo da se osećaju fantastično.
Nastavi da pišeš, a ja ću sa zadovoljstvom da čitam.
Autor dadica — 17 Okt 2010, 18:31